Danas vam predstavljam mladu zadarsku umjetnicu i dizajnericu nakita, Antoniju Gospić. Rođena je u Zadru 1980. godine i apsolventica je preddiplomskog studija etnologije i antropologije, te povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Zadru. Radi u Muzeju antičkog stakla u Zadru, gdje za posjetitelje majstorski demonstrira izradu staklenih perli i predmeta u fuziji stakla.

Kreativnim radom bavi se od najranije dobi, a umjetničkim oblikovanjem nakita od 2001. godine. Iza nje su tri samostalne i nekoliko skupnih izložbi. Uz sve obaveze koje ima u životu, bavi se i amaterskom fotografijom što je jasno vidljivo iz njenih radova koje vrlo vješto fotografira. Nadam se da ćete istinski uživati u razgovoru sa Antonijom i zaljubiti se u njen čarobni nakit od stakla.

Reci nam nešto ukratko o sebi?

Imam 31 godinu, mama sam veselog šestogodišnjaka i nakon desetljeća vježbe i upornosti, konačno mogu reći da živim svoj san – kreiranje nakita i staklenog repromaterijala  postala mi je profesija.

Što te je odredilo kao umjetnicu koja se bavi umjetničkim oblikovanjem nakita?

Kreativna sklonost je, kažu, nešto s čime se rodiš, pa su tako moje aspiracije prema stvaranju i oblikovanju počele još od vrtićkih dana. Crtanje i modeliranje u plastelinu i glinamolu obilježilo mi je djetinjstvo, a osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje proširilo je horizonte, pa je tu bilo i ozbiljnije keramike, kaširanja papira, fimo mase i napokon – žice. Žica je još od tih davnih dana pa do danas ostala osnovni materijal kojim se služim, a oblikovanje stakla, iako vremenski kraće uvježbavano, postalo je jednako zastupljeno u mojoj kreativnoj svakodnevici.

Kako i kada je sve počelo i od kud ljubav baš prema staklu?

Prvi put sam se zaljubila u staklo prije nekih 7-8 godina, kada sam hipnotizirano gutala videomaterijale američkih lampwork umjetnika na internetu. To je za mene bila čista alkemija, i nisam ni sanjala da ću jednoga dana i ja to moći raditi. S vremenom sam skupljala informacije, saznala što je potrebno po pitanju oblikovanja stakla na plameniku i čekala mogućnost realizacije te moje dugogodišnje želje. Prilika se ukazala otvorenjem Muzeja antičkog stakla u Zadru, prije 3 godine, te sam saznala da je u sklopu muzeja predviđena i radionica puhanja stakla po uzoru na antičko. Radionicu je vodila obitelj Podhraški iz Huma na Sutli, koji su vlasnici jedine staklopuhačke tvrtke u Hrvatskoj. Prijavila sam se za volontiranje, te je nas nekoliko, u prilično teškim uvjetima (barem u početku, dok se tijelo ne prilagodi) svakodnevno vježbalo puhanje stakla po nekoliko sati. Temperatura peći sa topljenim staklom penje se na gotovo 1300 stupnjeva, te je svako otvaranje vrata peći bio svojevrstan šok.  Puhanje stakla je izuzetno delikatna i fizički zahtjevna tehnika, koju je potrebno vježbati mjesecima da bi se mogla napraviti pristojna, iako ne odmah savršena staklena bočica. Stoga i ne čudi da su staklopuhači pretežno muškarci, jer je, uz savršeno izvježbanu morotiku obje ruke, potrebna poprilična fizička snaga. Premda mi je puhanje stakla bio prvi susret sa staklarskim tehnikama, u međuvremenu sam se opredijelila za dvije ‘lakše’ tehnike – oblikovanje na plameniku, te fuziju stakla.

Opiši nam proces izrade tvog nakita, koje alate i materijale koristiš?

U tehnici izrade perli od stakla koristim plamenik s dva ulaza – jedan za kisik, drugi za plin, kombinacijom i paljenjem  tih dviju smjesa dobiva se plamen s temperaturom iznad 1000 stupnjeva, kako bi se staklo moglo topiti. Osim plamenika, u izradi koristim staklene štapiće u boji, te metalne štapiće umočene u keramičku smjesu, koje služe kao izolator (sprječavaju da se staklo zalijepi za metal). Nastanak perle započinje tako da najprije izaberem staklene štapiće u željenim bojama. Štapić s baznom bojom postepeno zagrijavam na plameniku, dok ne dođe do točke taljenja. Istovremeno zagrijavam i metalni štapić, na kojeg, kružnim pokretima, nanosim topljeno staklo. Daljnjim zagrijavanjem formiram simetričnu kuglicu ili oblik koji želim, te daljnjim nanošenjem točkica i crtica pomoću staklenih štapića u drugim bojama, ukrašavam perlicu. Ukrašavati je se može samo dok je vruća, jer jednom kad se ohladi, nije ju moguće više mijenjati. Gotova perlica stavlja se na ‘hlađenje’, u peć na 500 stupnjeva, gdje će se kroz nekoliko sati postepeno snižavati temperatura perlice. Moja je praksa da perlice ostavim do sutradan na ‘hlađenju’. Nažalost, poneka se i raspuca tijekom procesa hlađenja, no to su stvari koje je teško predvidjeti.

Fuzija stakla je tehnika u kojoj se rezane staklene ploče slažu u željene oblike, u kalupe ili na ravnu površinu, unutar peći za fuziju. Pečenje stakla traje nekih osam sati, u kojoj se postepeno dolazi do najviše temperature od 800 – 850 stupnjeva, te se, nakon toga, postepeno spušta do sobne temperature. Fuzijom stakla mogu se izrađivati tanjuri, zdjele, vaze ali i razni elementi za nakit.

Eksperimentiraš li sa bojama i oblicima, opiši nam kako nastaju tvoji radovi, dali ih prije izrade skiciraš?

Prije nisam imala običaj crtati i skicirati nakit, no u zadnje vrijeme to činim sve češće. To se obično dogodi kad mi se u glavi rodi ideja, a tog trenutka je nemam mogućnosti realizirati. Pa onda napravim nekakvu brzu skicu, jer u suprotnom, ideja jednostavno odleprša.

Volim graditi komade, na nekima se zadržim i po nekoliko dana. Jako volim konceptualni nakit, velik i upečatljiv, iako sam svjesna da se takvi komadi najteže prodaju. Tako da u svojoj ponudi imam i jendostavnijeg nakita, pogodnog za sve prigode i odjevne kombinacije, ali i barem nekoliko neobičnijih i kompleksnijih komada.

Radiš li sa drugim medijima i tehnikama osim stakla?

Radim uglavnom sa žicom – bakrenom posrebrenom ili od pravog srebra, a koristim i komade poludragog kamenja. Pletena žica u kombinaciji sa staklom mi je najčešća opcija. Ponekad (iako ne prečesto) se zasitim oboje, pa napravim izlet u tekstilne vode – sašijem odjeću, torbice, uglavnom za vlastitu upotrebu, a ponekad i za zainteresirane kupce. Zanimaju me svi materijali, volim sve iskušati i čim malo uhvatim vremena, okušat ću se u keramici, samo da zadovoljim znatiželju.

Najdraža izložba i zašto?

Posljednja izložba ‘Ex Igne – Iz vatre’ u Muzeju antičkog stakla, koja je otvorena na Noć muzeja, a traje još uvijek (do 17. ožujka). Najdraža mi je jer je najzrelija, iako smatram kako su potrebne još godine usavršavanja kako bi postigla neke stvari koje želim izrealizirati. A to se može samo vježbom. Stoga mi ne preostaje ništa drugo nego vježbati, vježbati, vježbati…

Tko nosi tvoj nakit i gdje se može kupiti?

Jako mi je drago da je moj nakit prepoznat i internacionalno, pa imam i dosta narudžbi iz inozemstva. Na internetu se može kupiti u webshopu ili na Facebook stranici. U Zadru se može kupiti u trgovini hrvatskih dizajnera ‘Marival’, te galeriji ‘Buža’ (obje u centru grada, na Poluotoku).

Jako sam počašćena što su vlasnice nekih mojih komada i dvije poznate svjetske pjevačice – američka jazz/soul diva Natalie Cole, koja je prije dvije godina nastupila u Zadru, te irska operna diva Celine Byrne, koja je 2009. također pjevala u Zadru, u duetu s Joseom Carrerasom.

Gdje stvaraš, imaš li svoj atelje?

Staklo oblikujem u radionici Muzeja antičkog stakla, no riječ je uglavnom o asortimanu replika antičkog staklenog nakita, kojim opskrbljujem muzejsku suvenirnicu. Vrijeme koje mi preostane koristim za izradu modernijih komada stakla, kojeg kasnije doma  kombiniram sa žicom. Garaža na selu bit će prenamijenjena u atelje, nadam se, u skoro vrijeme.

U prezentaciji svojim radova jako vješto koristiš fotografiju, reci nam nešto o tome?

Uglavnom sama fotografiram nakit, iako ponekad uskoči i muž, koji se profesionalno bavi fotografijom. Fotografiranje nakita također je metoda koja se uči. Usmjerenim svjetlom, kombinacijom postavki na fotoaparatu i dobrim kadriranjem mogu se uspješno naglasiti detalji na nakitu i prezentirati ga u što boljem izdanju.

Planovi za budućnost, gdje se vidiš za 5-10 godina?

Planovi su daljnje usavšavanje tehnika izrade, ponajviše stakla. Pritom mislim na profesionalno usavršavanje rada na plameniku u inozemstvu, jer nažalost, u Hrvatskoj za to nema mogućnosti. Ako Bog da, za 5-10 godina, možda i ja budem druge podučavala te iste tehnike. Eto, tu ja sebe vidim. I u radionici Muzeja, naravno.

I šećer na kraju: dizajnerica Antonija Gospić i  Galleria Divina  poklonit će tri svoja rada: broš, privjesak i prsten, čitateljima Zondre Art.

Što trebate napraviti da na poklon dobijete unikatni nakit Antonije Gospić?

  1. Ispod ovog članka ostavite svoj komentar u kojem ćete napisati kakav nakit volite nositi i zašto vam se sviđa unikatni nakit dizajnerice Antonije Gospić?
  2. Postanite fan stranice Zondra Art  i lajkajte ovaj post na Facebooku te tamo ostavite komentar koji poklon biste željeli dobiti?

Budite kreativni i maštoviti i jedan od ova tri prekrasna primjerka nakita dizajnerice Antonije Gospić bit će vaš!

Informacija o dobitnicima biti će objavljena ovdje 04.03.2012. u 20.00. sati.

Sretno svima!

 

Dobitnici nakita

Moram priznati da u ovako velikom broju komentara, nije bilo jednostavno izabrati sretne dobitnike. Ali, samo tri osobe će na poklon dobiti nakit dizajnerice Antonije Gospić sa ovih fotografija.

A to su:

  1. Vlasta koja je dobila broš
  2. Dudo je za svoju dragu dobio prsten
  3. Žac je dobila privjesak.

Što su oni napisali možete pročitati u komentarima, ako potražite njihova imena.

Čestitamo im od srca!

Ali, još nije kraj ove priče. Dizajnerica Antonija Gospić iskreno ganuta vašim divnim komentarima, lijepim željama i pohvalama za njen rad, odlučila je darovati još tri čitateljice Zondra Art, poklonom iznenađenja, prsten po njenom izboru.

Sretne dobitnica poklon iznenađenja (prsten) su:

  1. Renata
  2. Nikolina
  3. Boba

Sve sretne dobitnike molimo da se jave na e-mail: galleriadivina@gmail.com radi dogovora za preuzimanje svojih poklona. Još jednom hvala svima na sudjelovanju, prekrasnim komentarima i pohvalama, kako za intervju tako i za čaroban nakit Antonije Gospić.

Lijep pozdrav,
dizajnerica Antonija Gospić i Zondra Art